TAMO GDJE SU BRODOVI GOVORILI
Možda me trebaš
baš ovog časa
odsutnosti
nezaboravna.
Nisu stranci
budni mrak
mokrog jastuka,
gluhoća nesana.
Pustim tihi
drhtavi uzdah,
trzaj neprimjetni
u nemoći,
da sustignem
neuhvatljivi ritam
prolaznosti.
Žurim u zabludi
da život ima
oba smjera.
Nije nas vrijeme
rastalo
ni milje,
ni sat sa tri tega,
samo je oko
zastalo
da prisjesti se
svega.
Sutra,
u novom vremenu
starih mirisa,
sjedit ću tamo
gdje su brodovi
govorili.
Ako me trebaš,
tamo ću pepeo biti
gdje sam
zauvijek ostao.
baš ovog časa
odsutnosti
nezaboravna.
Nisu stranci
budni mrak
mokrog jastuka,
gluhoća nesana.
Pustim tihi
drhtavi uzdah,
trzaj neprimjetni
u nemoći,
da sustignem
neuhvatljivi ritam
prolaznosti.
Žurim u zabludi
da život ima
oba smjera.
Nije nas vrijeme
rastalo
ni milje,
ni sat sa tri tega,
samo je oko
zastalo
da prisjesti se
svega.
Sutra,
u novom vremenu
starih mirisa,
sjedit ću tamo
gdje su brodovi
govorili.
Ako me trebaš,
tamo ću pepeo biti
gdje sam
zauvijek ostao.