ZAZIVANJE SNA
Pijem s tvojih omamljivih vrela
i u mračne sutone koračam.
Gordim pogled, podignutog čela
dok korakom slabina mi jača.
U najcrnjoj i najdužoj noći
što beleže sećanja i knjige,
čekam kad ćeš pored mene proći
i odneti nemire i brige.
Ti kraljice uzimaš me celog
da u tebe utonem do kraja.
Nesvestice, preli se po belom
i pokidaj konac što me spaja.
Kako da se gneva toga lišim,
pera koje neprestano piše,
u snovima mirnijim i tišim
duša da mi u spokoju diše.