ČETIRI VRUĆINE
Svaku reč jebenu
moram da prevedem
iz jedne denominacije
u neku drugu,
iz površne radosti
u sažetu tugu.
***
Ne mogu više
na to da pazim.
Biću raskalašen,
i sve pretvoriti
u fatalnu grešku.
Reč ću svoju da pogazim!
Gnevne optužbe
neka samo pljušte.
Ovo naše, rekli bi ovde,
izgubilo je sve gušte
i ljušte se samo
gorke kore.
Ne, ne kupam se,
ne idem na more
jer nemam sa kime.
Ma pusti me, pusti me
na miru da čamim,
pusti me u tri lep
pičke materine
da sve upropastim.
***
Uzalud još grebem
tim ogledalom
tražeći kap
što niz njega klizi,
u tom nas svetu
razdvaja greben
velik kao svemir,
a beskrajno blizu.
***
Trapavo sakrivam
tu providnost
izvlačeći tanka,
nevidljiva vlakna.
Vadim iz oka
komadiće sećanja
kao razbijenog
šarenog stakla.
Za jedan trenutak
ushita samo,
život kajanju
zauvek damo.