MLAD U STARIM VINIMA (reprint sa pravom)
(ljeto '08)
Ponovno osjećam neku smirenost u sebi, i to mi se uopće ne sviđa. Zaskočila me stvarnost i toplo vrijeme. Probudili u meni i ponovno ojačali onog namrgođenog zabrinutog stvora u kojem se gase fantazije i žudnje. A ne želim to. Želim gorjeti sve dok ne ostane u meni i žižak života, dok ne zgasnem, tjelesno.
Konačno sam u laganoj garderobi, rasterećen. Vjetar mi miluje lice i ruke gole do iznad lakata, a ja razmišljam kako bi bilo lijepo baš u tom trenutku osjećati sve ono što sam mogao do prije mjesec dana. Tonuti u iluzijama o nemogućem, osjećati tegobu u trbuhu, nemati potrebu za hranom, pušiti po dvije tri kutije cigareta dnevno, ne moći zaspati naveče i buditi se sa košmarnim nepovezanim mislima, a zatim u jednom danu preploviti sva mora osjećaja, od Crnog, preko Crvenog i Mrtvog pa sve do ovih naših azurnih, plavih obala i toplih, podatnih stijena.
Na terasi kraj koje je ogromni stoljetni čempres, kojeg je bršljen obgrlio kao ljubavnim, smrtonosnim zagrljajem i izvire iz njegove krošnje puzavim granama, u nebo, pokušavajući da se domogne oblaka, ja uzimam dimove otrova i razmišljam kako sam se do skora osjećao upravo tako. To sam bio, stari čempres u snažnom zagrljaju od kojeg mi je ponestajao dah i koji se borio u dvojbi ugodnosti te zarobljenosti i želje preživljavanja. Danas osjećam kao da u meni nestaje to grčenje življenja i da se smirujem.
Pozdravljam ponovo susjede. Gledam te ljude starije od mene po desetak godina u očaju spoznaje da ću to postati, ili nikada neću.
Neću, ne mogu to, ne želim to biti. Želim biti ekscentrik, čudak, netko za koga misle da je polulud i druže se sa njim i razgovaraju zato što ih intrigiram, interesiram svojim lupetanjem, pričama, ciničkim šalama i trosmislicama. Želim biti u kvalitetnom, intenzivnom i prepunom kontaktu, mijenjati i biti mijenjan. Ne želim reći 'Dobar dan. Kako ste?', već 'Dobro veče. Hoćemo li bdjeti noćas...pijani i razuzdani mjesečinom?'.
Želim disati punim plućima i dalje, biti osjetljiv na drugima nebitne detalje i ukazivati na njih kao na očiglednosti koje ostaju neprimjećene samo zato što su ljudi prezaokupljeni samima sobom. Želim gledati iznova stare fotografija novim očima, zamjećivati mizanscene koje prije nisam, shvatati koliko patina daje topline koje nije bilo sve dok godine nisu napravile svoje.
Moći uživati u starim vinima, veliko je bogatstvo.
Tko zna, možda se samo ponovno punim, negdje, nekako priključen, na meni nepoznati izvor energije od kojeg ću imati snage za ponovno pražnjenje.
(četiri mjeseca kasnije)
Kroz čempres se provlače osušene grane i uvelo lišće bršljena koji je srezan pri dnu, uz samo tlo. Lišće sa njega već opada, i do proljeća će na tim sasušenim venama koje su gušile staro stablo, mahovina naći svoje hranilište.
Ne želim više sve ono s početka ove priče. Ugodna mi je ova potpuna smirenost u ispijanju starog vina.