UVEK SI NOVA
O, kako su
meke ruke,
neke,
kao tuđe,
kao nepoznate.
Kako su
duboke oči
i čudne su,
čudne te boje
i u pogledu
slatku tajnu
predamnom kriju,
a kao da ne znam
čije su.
O kako su
tople misli
i klize ti
uz svileni
taj struk,
tanak,
usni mojoj
opojno drag,
dok sanjam
ono što u meni
žedan pije,
i kao da tada
u mene uđe
neki vrag
i mira mi
ni spokoja
noćima ne daje.
O kako je
nemirno srce,
kako je
željno tebe,
koju kao da
od samog
pamtiveka
večna moja gladi
ipak dobro znam.
Na noćnom nebu
mojih snova,
koliko god
te puta sreo,
uvek si nova,
uvek si nova.