ODPRILIKE TADA
Kad' počnu tako
da duvaju vetrovi
i kiše padaju,
kad mi se više
misli ne savladaju
i sakrijem se sebi
iz svih rečenica.
Kad' se hladnoća uvuče
u sve moje planove
i kad' poželim samo
da legnem i spavam.
Kad duvam maglu
u promrzle dlanove
k'o najveću hladnoću
na sve moje želje,
ili makar u šali,
od čiste gluposti kada ...
Kad' me vreme konačno
izdrobi i samelje
pokazujući da je ono
jedina mera svih stvari,
kada se u meni sve pokvari
i svemu odavno prođu rokovi,
kada okopnim,
kada mi se iscede sokovi ..
Odprilike tada,
neka prestanem da sanjam.
Odprilike tada
nek' mi nada umre
k'o štene udavljeno
u kofi vode ledene
i da se izvalim želim
potpuno go
po senu nekom
kao jorgan od snega,
pa nek' me neko
poslednje proleće
istopi celog u njega.