RECIKLAŽA
Skoro da nema,
il’ sasvim malo,
cilja u pogledu,
dok znojnom šakom
stežeš rame.
Tek neki put bljesne,
ko zgasla kometa,
nada da možeš...,
i tone u nemoć.
I misliš da zalud
trudom mučiš volju,
i da baš sad ko’ nikad’
nekog želiš.
No ožiljak je tvrdo tkivo,
i svaka rana
umesto da zlo čini,
samo snagu daje.
"Kažem smrt a ljubim usnom k'o predeo.
Smrt ćuti, ja gorim od strasti buduće. "
il’ sasvim malo,
cilja u pogledu,
dok znojnom šakom
stežeš rame.
Tek neki put bljesne,
ko zgasla kometa,
nada da možeš...,
i tone u nemoć.
I misliš da zalud
trudom mučiš volju,
i da baš sad ko’ nikad’
nekog želiš.
No ožiljak je tvrdo tkivo,
i svaka rana
umesto da zlo čini,
samo snagu daje.
"Kažem smrt a ljubim usnom k'o predeo.
Smrt ćuti, ja gorim od strasti buduće. "