INTERVALI
Čuvam malu zbirku
neizgovorenih rečenica,
svega onoga što je
tiho raslo negde
a nije imalo hrabrosti
da te dotakne slovom.
I beskrajni sati ćutanja
sede mirno u meni
sputani a zaneseni,
uvijeni i isprepleteni,
da izrone jednoga dana
u nekom nedeljnom jutru,
čekaju.
A to što sam i rekao,
to molim te zaboravi
to je bio samo impuls
nisam to da kažem hteo,
nego si me pogledala
i tvoj me je osmeh smeo,
pa je nemir kao sa žice
s usana mi odleteo,
poljupcem na tvoje lice.
Prolaze minute,
bitovi, ritmovi, signali,
intervali mojih nemira,
prolazi život jedan mali
kraj mene, i nedoživljen još,
pred mojim se očima
pretvara u uspomene.