KORAKOM BESKUĆNIKA
Od poljubaca,
od štikle, od pete,
od žvakaćih guma,
od otkazanih sastanaka,
od svega što korak
stvori kad' zastane.
Imam sve a ništa,
trenutak koji prolazi.
Imam rezervaciju
i žeton za izlazak
na peron 2.
Imam i bol u kostima
što se rođen ovde,
u tvojim rukama,
u ovom gradu,
osećam kao u gostima.
~~~
Reči nam se tope,
na vrelini čežnje.
U slatkoći misli,
u potrebi
koja nema meru.
Korakom beskućnika
ulazim u pasaž
između dva naša razgovora,
a reči nam se tope,
tope nam se istorije,
životi nam se mrve,
tope se glazure.