Jesen je H2O
Jesen je '80 .... stojimo u haustoru jednog ulaza na Konjarniku i dogovaramo se gde ćemo da idemo. Dignutih okovratnika jakni i duboko zabijenih ruku u đepove farmerki, mala, rasuta grupa kreće se prema autobusnoj stanici Dame na raskrnici Ustaničke i Vojislava Ilića. U autobusu srećemo još par ljudi, cela Dama je u stvar u to doba večeri, kao jedan mali haustor, ili kafić u kojem se ne toči piće. Hoda se preko harmonike, razgovara, zeza dobacuje. Napolju rominja ali šta je to nego samo H2O u mrvicama. Izlazimo na Terazijama, skuplja se kinta za girice u Poletu....fišek na troje. Ide se...bilo gde.
Jesen je '10 vreme sadašnje. Narator skače 30 goina unapred pa sve izgleda kao neki FlashForward .... i još gore. Sedimo svaki pred svojim ekranom ... napolju H2O rominja....kuckamo .... škiljimo.....pitamo se koga da zagrlimo. U kući imam tri televizora, dva laptopa i jednog psa, a napolju i dalje H2O. Nešto tu debelo ne štima!