ŽUTE ISTINE
Uz svijeću je čaša vina
svijena u oblak dima,
u zabitoj, praznoj kleti,
ispijan je nektar sveti.
Bez jabuke i bez sira
bez svirača i bez društva,
u tišini i bez buke,
ispija se lijek za muke.
Ispirana u izdahu
žutog dima od duhana,
jedina je bila hrana,
čudotvorna, tečna mana.
Ledeno je jutro dalo,
samo škripac snježnog hoda,
ostataka jako malo,
isplavine mutnih voda.
Nema nigdje te istine
koju zlatno vino krije,
ni proplanka ni čistine,
samo grabe i vrištine.
Dok govori polumraku,
i jutru se podruguje,
vino hlapi u gorštaku,
sve istine odguruje.
svijena u oblak dima,
u zabitoj, praznoj kleti,
ispijan je nektar sveti.
Bez jabuke i bez sira
bez svirača i bez društva,
u tišini i bez buke,
ispija se lijek za muke.
Ispirana u izdahu
žutog dima od duhana,
jedina je bila hrana,
čudotvorna, tečna mana.
Ledeno je jutro dalo,
samo škripac snježnog hoda,
ostataka jako malo,
isplavine mutnih voda.
Nema nigdje te istine
koju zlatno vino krije,
ni proplanka ni čistine,
samo grabe i vrištine.
Dok govori polumraku,
i jutru se podruguje,
vino hlapi u gorštaku,
sve istine odguruje.