METAMORFOZA
Tebi, tako običnoj,
ja ovako svakodnevan,
mogu samo da dam
ovu jednostavnu ljubav
radeći to uporno
i na bezbroj
malih načina,
jer za velike nisu
ovako mali ljudi kao mi.
Tebi, tako prosečnoj,
ja ovako neprimetan,
mogu da ispričam
šta sam radio danas
ulepšavajući to
naivnim šalama
kao začinom
ovoj beskrajnoj ravnici
uzaludne stvarnosti.
A kada prođe
dovoljno vremena
i razgovori
prožmu naša čula,
kada se dovedemo
na ivicu nestvarnosti
i donesemo odluke
kakvih smo se
do juče klonili,
ja ovakav,
odjednom nesvakidašnji
i ti, odjednom,
takva sasvim posebna
u toj najlepšoj
igri obnavljanja,
postaćemo jedinstveni.