NEDOREČENA
Napišem ponekad
pesmu do pola.
Ona zauvek
ostane takva,
poluprazna,
polugola.
I stoji
u nekoj hrpi
požutelih listova
krtog papira,
niti ona nekoga
nitu nju neko dira.
Ostane, kažem,
zauvek takva
da nedorečena trpi
da nema nikakvu svrhu,
kao mrak da bude oku,
kao tišina sluhu.
pesmu do pola.
Ona zauvek
ostane takva,
poluprazna,
polugola.
I stoji
u nekoj hrpi
požutelih listova
krtog papira,
niti ona nekoga
nitu nju neko dira.
Ostane, kažem,
zauvek takva
da nedorečena trpi
da nema nikakvu svrhu,
kao mrak da bude oku,
kao tišina sluhu.