UMORAN
U meni cvili,
zavija i ječi
pogrbljeni starac
što korake pruža
i kostima zveči
o hladan kamen
kojim sporo hoda.
Umoran od ljudi,
umoran od reči,
umoran od dana,
umoran od leta
koje evo
na vrhuncu svom je
a već naglo
prolazi za nama.
Umoran sam dušo
čekanja da tebe
poljube još jednom
ove moje oči.
Ovaj teški umor
mnome celim vlada,
i vladaće sve dok
tu kraj mene
i na dodir dlana
ne budeš zauvek.
Umoran sam.
Od vremena stradam,
umoran od ljudi,
umoran od reči,
umoran sam sada
i života samog,
a još sam ga gladan.