SAMO POLA
Ne znati ništa,
a sve znati,
tako je fluidno,
neuhvatljivo.
Taman pomislim
da sam u skladu
i sve se raspe
u pješčanu dinu,
što vjetrovi raznose,
i donose
dno na površinu.
Razbije se posuda
u kojoj sam konačio,
Moji potoci
izgube korita,
i sve se mora
obnoviti iznova.
Netko drugi
izmjeni pravila
i da nove tonove.
Umoran sam već
od svih mijena.
Jedan dan znanja,
drugi htijenja.
Zaogrnut godinom
stojim,
samo pozom,
da se ne bojim.
Ne znam ništa,
i sve znam.
Od prvog mi
krv kola,
od drugog mi je srce
samo pola.
....
Nema me nekad
i sve je tišina,
dah pustim
u oblak dima,
svijem se
u neke skute
i odmorim.
a sve znati,
tako je fluidno,
neuhvatljivo.
Taman pomislim
da sam u skladu
i sve se raspe
u pješčanu dinu,
što vjetrovi raznose,
i donose
dno na površinu.
Razbije se posuda
u kojoj sam konačio,
Moji potoci
izgube korita,
i sve se mora
obnoviti iznova.
Netko drugi
izmjeni pravila
i da nove tonove.
Umoran sam već
od svih mijena.
Jedan dan znanja,
drugi htijenja.
Zaogrnut godinom
stojim,
samo pozom,
da se ne bojim.
Ne znam ništa,
i sve znam.
Od prvog mi
krv kola,
od drugog mi je srce
samo pola.
....
Nema me nekad
i sve je tišina,
dah pustim
u oblak dima,
svijem se
u neke skute
i odmorim.