DŽONATANOV SIN
Oseke mi otkrivale pretnju
dok sam hrabar proletao nisko,
plime su mi ojačale strepnju
kad' mi voda činila se blisko.
Ništa drugo nemam da ti ostavim,
osim perja ljutog i kostiju.
Leteo sam gde mi nisu dedovi,
zgrešio sam, molim te oprosti mi.
Izgubio sve sam tako prijatelje
tražeći se u tom snu jalovom,
da budem tuđih korena plod.
U rodu mom' nema tog kolena
i moja jedra nemaju svoj brod,
nego s ovo malo tankih niti
što ih more soli i raskida,
na talasu htedoh gnezgo sviti.