ISPRIKA RAZUMU
Trebam te
glasu razuma,
jer nemir mi
više ne godi.
Za uzvrat
bit ću opet
pokoran,
dati ti
da me utješiš
i vodiš.
Bit ću dijete
šutati posramljeno.
Što polomih,
skrušen,
okom spuštenim
gledati,
i slobodu neodgovornu
u tvoje ruke predati.
Sve ću popraviti.
Vratit ću
sva ta pokidana krila,
pokupiti krhotine
zdjela šarenih
što u zaigranosti
polomih,
i bjelinu
nagrđenih zidova
što pošarah.
Glasu razuma,
oprosti što te
bezuman varah.
glasu razuma,
jer nemir mi
više ne godi.
Za uzvrat
bit ću opet
pokoran,
dati ti
da me utješiš
i vodiš.
Bit ću dijete
šutati posramljeno.
Što polomih,
skrušen,
okom spuštenim
gledati,
i slobodu neodgovornu
u tvoje ruke predati.
Sve ću popraviti.
Vratit ću
sva ta pokidana krila,
pokupiti krhotine
zdjela šarenih
što u zaigranosti
polomih,
i bjelinu
nagrđenih zidova
što pošarah.
Glasu razuma,
oprosti što te
bezuman varah.