IGRAJ SE
Sasvim je nevažno što i kako vam drugi sebe pokušavaju predstaviti, jednako koliko i to koju sliku sami o sebi želite ostaviti u očima drugih. Iako sa podosta godina u kostima, mogu odgovorno tvrditi da se mogu iznenaditi sopstvenim reakcijama na neke pojave koje doživljavam prvi put, tako da i ovaj za kojega se predstavljam nije potpun i ni meni samome nije otkriven. Onaj tko tvrdi da poznaje sebe, sveo se na pojavu manju od elementarne čestice, jer uz sav trud moderne nauke, elementarna čestica je još uvijek velika tajna, a čovjek je sačinjen od enormnog broja takvih čestica koje su sve u interakciji i neodredivo je njihovo ponašanje.
Poigravaju se ljudi sa višestrukim profilima. Ništa zato, simpatična je to igra sve dok se ne radi o komunikaciji među osobama koje su ušle toliko duboko u neki odnos da on već podrazumijeva i zahtijeva iskrenost i odgovornos višeg nivoa.
Često to nekako namirišem, čak u par navrata i natuknem da u to sumnjam, a onda se prepustim toj igri shvativši da prema takvima trebam imati upravo onoliko odgovornosti i iskrenosti koliko i oni prema meni stavljajući novu masku i ispitujući moju osobnost na kao 'novi' način. Probao sam i čak uspio u tome da na kraju i meni bude sasvim ugodno u toj igri. Ako nekome nisam ni brat ni roditelj ni prijate (ne u kvazi smislu onoga što se ovdje zove prijteljem), zašto bih se suzdržavao i sprečavao samoga sebe u zabaljanju.
Nevolja nekih je u tome da na kraju ne mogu odrediti pravu mjeru u tome, ne mogu razlučiti razliku između nick-a i osobe, fantazije i realnosti, igre i odgovornosti, opsjene i iskrenosti, pa se na kraju događaju svađe, suze, gorčine, rezigniranosti i samodestruktivni činovi poput samobrisanja (da ne upotrijebim i neke crnje glagole uz prisvojne zamjenice), ili ipak izvrše neku vrstu virtualnog samoubojstva. Kao neki infantilni čin u kojem će svi plakati za njima i bit će im krivo što su samobrisajućeg izgubili, i bla bla bla i što ti ja znam. A ljude, da oprostite, zaboli kurac, idu dalje!
'Jedan od nas uvijek gubi, jedan uvijek zna....'.
Prepoznaješ li se?
Ako ti kažem da znam tko si, ako razbijem ogledalo u kojem se vidiš dok namještaš novo lice i igraš se fetišom sopstvenog lika, načinit ću opasnu stvar, nešto izuzetno destruktivno po tebe.
I zato odustajem, igraj se.
Poigravaju se ljudi sa višestrukim profilima. Ništa zato, simpatična je to igra sve dok se ne radi o komunikaciji među osobama koje su ušle toliko duboko u neki odnos da on već podrazumijeva i zahtijeva iskrenost i odgovornos višeg nivoa.
Često to nekako namirišem, čak u par navrata i natuknem da u to sumnjam, a onda se prepustim toj igri shvativši da prema takvima trebam imati upravo onoliko odgovornosti i iskrenosti koliko i oni prema meni stavljajući novu masku i ispitujući moju osobnost na kao 'novi' način. Probao sam i čak uspio u tome da na kraju i meni bude sasvim ugodno u toj igri. Ako nekome nisam ni brat ni roditelj ni prijate (ne u kvazi smislu onoga što se ovdje zove prijteljem), zašto bih se suzdržavao i sprečavao samoga sebe u zabaljanju.
Nevolja nekih je u tome da na kraju ne mogu odrediti pravu mjeru u tome, ne mogu razlučiti razliku između nick-a i osobe, fantazije i realnosti, igre i odgovornosti, opsjene i iskrenosti, pa se na kraju događaju svađe, suze, gorčine, rezigniranosti i samodestruktivni činovi poput samobrisanja (da ne upotrijebim i neke crnje glagole uz prisvojne zamjenice), ili ipak izvrše neku vrstu virtualnog samoubojstva. Kao neki infantilni čin u kojem će svi plakati za njima i bit će im krivo što su samobrisajućeg izgubili, i bla bla bla i što ti ja znam. A ljude, da oprostite, zaboli kurac, idu dalje!
'Jedan od nas uvijek gubi, jedan uvijek zna....'.
Prepoznaješ li se?
Ako ti kažem da znam tko si, ako razbijem ogledalo u kojem se vidiš dok namještaš novo lice i igraš se fetišom sopstvenog lika, načinit ću opasnu stvar, nešto izuzetno destruktivno po tebe.
I zato odustajem, igraj se.