ODGOVOR NA SVE
Podigla je malo glavu i pogledala me preko očala. Nije to bio upitan pogled. Ona je izražavala kriticizam, ali bez riječi. Mogao sam i pretpostaviti njezinu reakciju na moje pitanje o tome želi li da zajedno odemo negdje ovog vikenda. Nisam pitao samo radi pitajna i prekidanja neugodne tišine. Zaista mi je to palo na pamet. Pomislio sam da će jedan drugačiji vikend, proveden skupa u nekoj novoj okolini, doprinijeti da se nešto pomakne. Ne znam zbog čega, ali na njezin pogled sam reagirao upravo tako, kao da sam pitanje postavio radi reda.
Jedina stvar koju smo zajedno toga dana radili, kao da pripadamo jedno drugom, bio je glasni istovremeni smijeh na zajednjivu izjavu jednog od organizatora prosvjeda u Rijeci, koji je razočaran odazivom, pred televizijskim kamerama ustvrdio '...skup junaka, dnevnih boravaka'.
Ili je ipak vrijeme odgovor na sve.
Iz svega mogu izvući pouku koja nije univerzalna. Nadam se da nisam toliko drugačiji od svih i da bi to možda moglo pomoći i drugima. Shvatio sam da je bolje gledati na sat koji ne radi nego na onaj koji radi neispravno, tako bar dva puta dnevno mogu biti 'u pravom trenutku'.
Biti izvrgnut sudu onih čija je koncentracija na vrhuncu kada je na TV-u reklama za pivo, nije toliko zaludno koliko se čini na prvi pogled. Situaciju treba, zbilja, sagledati iz svakog kuta, pa makar on bio i tup.
9.10.2008.