Korespodencija
Dok čitam tvoja stara pisma,
na koja odgovor tek sada pišem,
prihvaćam da više nismo.
U krugu osvrtišta, tek sada,
prelazeći preko svega,
izlazeći izvan praga,
i dalje od onoga
što nisi bila.
Zamućen, bez pitaja.
Kao izbrušeni komadići
na plaže nasukanog stakla,
što samo dok je u vodi
zadržava prozirnost,
nisam.
Sliva se svaka noć na moja ramena,
niz zgužvane listove pohabanog papira.
Umoran od tog bremena zaspim,
neispisanih redaka u pismima,
da nismo.
18.9.2008.