Ko će tebi
slova epitafa
srebrnom bojom
da sveži i obnavlja,
gordi poglede?
Ko će tebe
nedovejani sneže,
o izmaku dana,
u nežnu ruku
da primi,
da u grudvu steže.
Sa svih ti je strana
vreme zadnje došlo,
i prati te tišina samo.
Nek' te se k'o vetar
kroz fijuk golih grana
niko nikada više ne seti,
i k'o ta tišina sama
kroz sitnu kišu,
neka ti se crna krila
i graktavih vrana mahom
epilozi svi ispišu
sve tamo do nakraj,
do dedove zapuštene njive.
Neka ti se izrode
na krečnom kamenu
reč pusta svaka
i sva slova izbrišu.
slova epitafa
srebrnom bojom
da sveži i obnavlja,
gordi poglede?
Ko će tebe
nedovejani sneže,
o izmaku dana,
u nežnu ruku
da primi,
da u grudvu steže.
Sa svih ti je strana
vreme zadnje došlo,
i prati te tišina samo.
Nek' te se k'o vetar
kroz fijuk golih grana
niko nikada više ne seti,
i k'o ta tišina sama
kroz sitnu kišu,
neka ti se crna krila
i graktavih vrana mahom
epilozi svi ispišu
sve tamo do nakraj,
do dedove zapuštene njive.
Neka ti se izrode
na krečnom kamenu
reč pusta svaka
i sva slova izbrišu.