JER JOŠ NIŠTA NE ZNAŠ
Tegla sa etiketom od ajvara
punjena vrcanim bagremovim medom,
kraj nje tegla puna kovanica od pet para,
i tegla sa etiketom zadružnog meda
punjena domaćim ljutim ajvarom.
Žuto crveni niz na ormanu
ukrašenom orahovim furniorom.
Dani za kupanje su subota i sreda.
Lupkanje staklenih flaša s mlekom
dok se zatvaraju vrata frižidera
u kuhinji u kojoj jedva stoji jedan.
..
zabranjene zone, utikači,
pod ožutelim abažurom
lampe od savijanog gvožđa
u čijem držaču za novine
stoje papuče i naočare
dok se na dnevniku
hvale melioracijama
i prete stabilizacijom.
I sve to u crnobelom,
.. ekonomske prognoze
i prognoze obične,
blok jednostavnih reklama,
svaka sa umerenim sloganom.
Nekada se i lagalo sa stidom.
"Laku noć deco"
a sutra neko
"Beograde dobro jutro".
Soba užasno male garsonjere,
grejanje na ugalj,
navijanje mehaničkog sata,
poljubac u obraz i čelo,
kaputi obešeni na ulazna vrata.
Ujutro je još mrak
i miriše kupus
u zajedničkim prostorijama.
Pretrpana vešernica
zamrznitih čaršava i peškira.
Ujutro prljavi smetovi snega
preko kojih ulaziš
kroz drvena vrata
neke Devetke,
i svi su ogromni,
veći od tebe bar pet puta!
...
Sve je tako sjebano,
a tako mekano,
tako istrošeno,
a tako sigurno,
i subotom, i sredom,
i svakim danom,
u njenoj toploj ruci.
Jer još ništa ne znaš,
jer si još dete.