HEJ SLOVENI, ZAJEBENI
Slovenija 2 miliona stanovnika = Bukurešt
Hrvatska 4,5 miliona stanovnika = Milano
Bosna, neslužbeno 3,5 miliona stanovnika = Rim
Crna Gora 0,6 miliona stanovnika = Tirana
Makedonija 2 miliona stanovnika = Budimpešta
Kosovo 2 miliona stanovnika = Pariz
Srbija 7,5 miliona stanovnika = London
(.. Tokio - 35 miliona stanovnika)
Gde nama nestade 3 miliona ljudi?
Balkan se biološki topi i ostavlja bogati, plodni, neonečišćeni životni prostor.
Početkom devedesetih je, najpre uz pokrovitljstvo nezainteresovane Evrope, koja je zaposlena postberlinskim zidom, a i Amerike koja odlučuje ipak da se proda Kinezima, dozvoljeno da se započne sa demontažom Jugoslavije.
Taj čvrsti patentzatvarač rajferšljusa geoopolitičke i religijeske podele evro i evroazijske mape, bio je prst u oku, kamen u cipeli, i otvorena rana intersima istoka i zapada. Kontrola Jadrana, bogate šume, rudnici, žitna polja, čisti izvori vode .. sve je to trebalo svima posle Drugog Velikog Rata, ali su osvešteni narodi tih krajeva pokazali da su svoji na svome i da, udruženi, neće dozvoliti nove podele, kolonizaciju i iskorištavanje svojih životnih prostora. Uzeli su stvar u svoje ruke, pušku, srp i čekić i jednu zastavu i postali relevantna snaga koju je bilo teško kontrolisati a još manje njome manilulisati. Probali su i Čerčil i Staljin. Evropa je tada bila slaba, još je zaudarala raspadnuta Atanta, ali interesi su ostali nepromenjeni - dominacija i eksploatacija slabijih.
I trajalo je to "u bratstvu i jedinstvu" sve dok se nije počeo raspadati i organizam koji nije pristajao na promene, koji se samo prilagođavao sebi. Slaba Jugoslavija je postala lak plen. U zemlji u kojoj su konzerva Koka Kole i Levis farmerke postale luksuz, u kojoj je svako mogao da se zaposli na poslu na kojem ništa neće raditi a za to će dobijati platu i posle 15 godina tog nerada dobiti stan, u kojoj su političke strukture bile sačinjene od skrame ološa i psihopata, jer se već u to vreme politikom bavio samo šljam na ovim prostorima, u takvoj konstalaciji bilo je jasno da je Jugoslaviji potrebno samo okrenuti leđa i da će ona samu sebe pojesti. Proces je nadgledan i prekinut Dejtonom, na nemoguć način. Namerno, kako bi se kasnije moglo manipulacijom kontrolisati. Stvorn je Novi Bliži Bliski Istok koji će sledećih 30 - 40 - 50 godina biti očišćen i naseljen.
Kako?
Ne verujem da su Tuđman, Izetbegović i Milošević instalirani od CIA-e, ne ne, oni su samo vrhunske budale, najpogodniji među svim budalama Balkana da se kao šahovske figure pomiču pa karti Balkana. Jugoslavija je uništavana ne frontalno i ne paralelno, već sistemski, sekvencijalno, komad po komad.
Nekoliko je osnovnih procesa kojima se ovaj neokolonijalistički poduhvat realizovao:
1. Dopuštanje rata na Balkanu do oslabljenja svih učesnika, oportunizam na delu. Evropa ćuti ne zato što nije mogla to da spreči nego zato što joj je to odgovaralom kao i Americi koja pored velikog ekonomskog konkurenta Japana i Kine koja se budi, ne želi još i sve jaču Evropu kojoj bi jedan rat u dvorištu trebao oslabi industrisku, trgovačku, ekonomsku, kulturnu i svaku drugu moć. Usput, danas gledamo rikošet poslednjih balkanskih ratova kako se useca u trulo tkivo raspadajuće Evrope, Evrope bez morala, bez smisla, bez budućnosti.
2. Uspostavljanje kompromisnog paradoksalnog mira kojim se u pat poziciji drži Bosna ali i sve zemlje oko nje. Prisilno učlanjivanje u NATO koji je već i sam najobičnija banda agresorskih vojski zemala Zapada u pohodu za naftom i rudnicima.
3. Preuzimanje bankarskog sistema – temeljna stvar!
4. Instalacija nove ekonomske paradigme neoliberalnog kapitalizma i početak masovnih privatizacija sa paralelnim otvaranjem tržišta i podgrejavanjem ljudi u smislu usađivanja novih potreba u podsvest i zadovoljavanje tih potreba plasmanom kredita.
5. Podsticanje uvozničkih lobija na uštrb vitalnosti proizvodnje na Balkanu i slabljenje organizma i njegovog samoodržanja kroz nametnute globalizacijske principe i povezivanje u neraskidive lance kapitala.
6. Forsiranje zaduženja države radi izgradnje infrastrukturalnih funkcija kojim se paralelno već izvlači profit iz osvojenog prostora kroz bankarski sistem koji više nije u rukama domicila. Država diže kredite da bi pravila puteve kojima se dovozi roba iz uvoza, dok se dug država vraća kroz daljnu prodaju i privatizaciju pogona, šuma .. specijalizacija seljaka kroz monokulturu i njegovo zarobljavanje u sistem nametnutog otkupa za potrebe velikih prehrambenih magnata koji su u rukama stranog kapitala i stranih banaka.
7. Uzimanje sposobnih mladih kadrova i njihova asimilacija – masovno iseljavanje.
8. Podsticanje na migracije i nerešavanje pitanja već u ratu raseljenih osoba, degradacija prostora koji gubi oslonac u stalno naseljenim osobama čiji je dugoročni interes da prostor bude zdrav i uredan.
9. Forsiranje stambene izgradnje kao novog „zamajca“ dok se na tržištu već nalazi stotine hiljada napuštenih stambebih jedinica na raseljenim prostorima. U međuvremenu sa ovih prostora, na ovaj ili onaj način, odlaženjem, smrću, glađu i bolešću, smanjenim natalitetom i na druge načine, nestaje 3 miliona ljudi u 20 godina.
10. Pojedinačno primanje bivših republika a danas mizernih državica, jedne po jednu, u "zajednicu naroda" zvanu UE, te kroz taj proces, omogućavanje krupnom kapitalu da slobodno kupuje te izgrađene stanove, poljoprivrednu zemlju i šume, a već od ranije preduzeća, fabrike ...
11. Paralelno uz ovih 10. tačaka, prilagođavanje zakonodavstva od strane korumpiranih političara, a u korist onih koji su ih podkupili, banaka, krupnog kapitala, špekulanata ...
Neokolonijalizam na vrhuncu svoje kreativne perfidnosti. Puškom nije išlo, nismo hteli silom pa su nas pomilovali reklamom i mi smo progutali udicu ko mrene. Mi smo kao ona žaba u loncu koji se lagano podgrejava, iz vrele vode bi iskočili ali iz ovog procesa koji nas hipnotiše 20 godina to jednostavno nije moguće jer smo slepi, jer ne vidimo.
I za kraj jedna mala komparacija. Maligni rak je glupa bolest, jede tkivo domaćina sve dok ne ubije i njega i sebe. Kapitalizam je jednako glup, njemu nema razlike između bivših država SFRJ, Grčke, Italije, Španije, Portugala, a sutra i Mađarske Češke i Slovačke, on će jednakom dinamikom proždrljivo progutati sve ono na čemu je do juče rastao, sve dok se ne uruši sam u sebe.
Znam da je ova analiza kao švajcarski sir, puna rupa i smrdi, ali kakva vremena – kakvi ljudi – takve i analize.
08.02.2013
Hrvatska 4,5 miliona stanovnika = Milano
Bosna, neslužbeno 3,5 miliona stanovnika = Rim
Crna Gora 0,6 miliona stanovnika = Tirana
Makedonija 2 miliona stanovnika = Budimpešta
Kosovo 2 miliona stanovnika = Pariz
Srbija 7,5 miliona stanovnika = London
(.. Tokio - 35 miliona stanovnika)
Gde nama nestade 3 miliona ljudi?
Balkan se biološki topi i ostavlja bogati, plodni, neonečišćeni životni prostor.
Početkom devedesetih je, najpre uz pokrovitljstvo nezainteresovane Evrope, koja je zaposlena postberlinskim zidom, a i Amerike koja odlučuje ipak da se proda Kinezima, dozvoljeno da se započne sa demontažom Jugoslavije.
Taj čvrsti patentzatvarač rajferšljusa geoopolitičke i religijeske podele evro i evroazijske mape, bio je prst u oku, kamen u cipeli, i otvorena rana intersima istoka i zapada. Kontrola Jadrana, bogate šume, rudnici, žitna polja, čisti izvori vode .. sve je to trebalo svima posle Drugog Velikog Rata, ali su osvešteni narodi tih krajeva pokazali da su svoji na svome i da, udruženi, neće dozvoliti nove podele, kolonizaciju i iskorištavanje svojih životnih prostora. Uzeli su stvar u svoje ruke, pušku, srp i čekić i jednu zastavu i postali relevantna snaga koju je bilo teško kontrolisati a još manje njome manilulisati. Probali su i Čerčil i Staljin. Evropa je tada bila slaba, još je zaudarala raspadnuta Atanta, ali interesi su ostali nepromenjeni - dominacija i eksploatacija slabijih.
I trajalo je to "u bratstvu i jedinstvu" sve dok se nije počeo raspadati i organizam koji nije pristajao na promene, koji se samo prilagođavao sebi. Slaba Jugoslavija je postala lak plen. U zemlji u kojoj su konzerva Koka Kole i Levis farmerke postale luksuz, u kojoj je svako mogao da se zaposli na poslu na kojem ništa neće raditi a za to će dobijati platu i posle 15 godina tog nerada dobiti stan, u kojoj su političke strukture bile sačinjene od skrame ološa i psihopata, jer se već u to vreme politikom bavio samo šljam na ovim prostorima, u takvoj konstalaciji bilo je jasno da je Jugoslaviji potrebno samo okrenuti leđa i da će ona samu sebe pojesti. Proces je nadgledan i prekinut Dejtonom, na nemoguć način. Namerno, kako bi se kasnije moglo manipulacijom kontrolisati. Stvorn je Novi Bliži Bliski Istok koji će sledećih 30 - 40 - 50 godina biti očišćen i naseljen.
Kako?
Ne verujem da su Tuđman, Izetbegović i Milošević instalirani od CIA-e, ne ne, oni su samo vrhunske budale, najpogodniji među svim budalama Balkana da se kao šahovske figure pomiču pa karti Balkana. Jugoslavija je uništavana ne frontalno i ne paralelno, već sistemski, sekvencijalno, komad po komad.
Nekoliko je osnovnih procesa kojima se ovaj neokolonijalistički poduhvat realizovao:
1. Dopuštanje rata na Balkanu do oslabljenja svih učesnika, oportunizam na delu. Evropa ćuti ne zato što nije mogla to da spreči nego zato što joj je to odgovaralom kao i Americi koja pored velikog ekonomskog konkurenta Japana i Kine koja se budi, ne želi još i sve jaču Evropu kojoj bi jedan rat u dvorištu trebao oslabi industrisku, trgovačku, ekonomsku, kulturnu i svaku drugu moć. Usput, danas gledamo rikošet poslednjih balkanskih ratova kako se useca u trulo tkivo raspadajuće Evrope, Evrope bez morala, bez smisla, bez budućnosti.
2. Uspostavljanje kompromisnog paradoksalnog mira kojim se u pat poziciji drži Bosna ali i sve zemlje oko nje. Prisilno učlanjivanje u NATO koji je već i sam najobičnija banda agresorskih vojski zemala Zapada u pohodu za naftom i rudnicima.
3. Preuzimanje bankarskog sistema – temeljna stvar!
4. Instalacija nove ekonomske paradigme neoliberalnog kapitalizma i početak masovnih privatizacija sa paralelnim otvaranjem tržišta i podgrejavanjem ljudi u smislu usađivanja novih potreba u podsvest i zadovoljavanje tih potreba plasmanom kredita.
5. Podsticanje uvozničkih lobija na uštrb vitalnosti proizvodnje na Balkanu i slabljenje organizma i njegovog samoodržanja kroz nametnute globalizacijske principe i povezivanje u neraskidive lance kapitala.
6. Forsiranje zaduženja države radi izgradnje infrastrukturalnih funkcija kojim se paralelno već izvlači profit iz osvojenog prostora kroz bankarski sistem koji više nije u rukama domicila. Država diže kredite da bi pravila puteve kojima se dovozi roba iz uvoza, dok se dug država vraća kroz daljnu prodaju i privatizaciju pogona, šuma .. specijalizacija seljaka kroz monokulturu i njegovo zarobljavanje u sistem nametnutog otkupa za potrebe velikih prehrambenih magnata koji su u rukama stranog kapitala i stranih banaka.
7. Uzimanje sposobnih mladih kadrova i njihova asimilacija – masovno iseljavanje.
8. Podsticanje na migracije i nerešavanje pitanja već u ratu raseljenih osoba, degradacija prostora koji gubi oslonac u stalno naseljenim osobama čiji je dugoročni interes da prostor bude zdrav i uredan.
9. Forsiranje stambene izgradnje kao novog „zamajca“ dok se na tržištu već nalazi stotine hiljada napuštenih stambebih jedinica na raseljenim prostorima. U međuvremenu sa ovih prostora, na ovaj ili onaj način, odlaženjem, smrću, glađu i bolešću, smanjenim natalitetom i na druge načine, nestaje 3 miliona ljudi u 20 godina.
10. Pojedinačno primanje bivših republika a danas mizernih državica, jedne po jednu, u "zajednicu naroda" zvanu UE, te kroz taj proces, omogućavanje krupnom kapitalu da slobodno kupuje te izgrađene stanove, poljoprivrednu zemlju i šume, a već od ranije preduzeća, fabrike ...
11. Paralelno uz ovih 10. tačaka, prilagođavanje zakonodavstva od strane korumpiranih političara, a u korist onih koji su ih podkupili, banaka, krupnog kapitala, špekulanata ...
Neokolonijalizam na vrhuncu svoje kreativne perfidnosti. Puškom nije išlo, nismo hteli silom pa su nas pomilovali reklamom i mi smo progutali udicu ko mrene. Mi smo kao ona žaba u loncu koji se lagano podgrejava, iz vrele vode bi iskočili ali iz ovog procesa koji nas hipnotiše 20 godina to jednostavno nije moguće jer smo slepi, jer ne vidimo.
I za kraj jedna mala komparacija. Maligni rak je glupa bolest, jede tkivo domaćina sve dok ne ubije i njega i sebe. Kapitalizam je jednako glup, njemu nema razlike između bivših država SFRJ, Grčke, Italije, Španije, Portugala, a sutra i Mađarske Češke i Slovačke, on će jednakom dinamikom proždrljivo progutati sve ono na čemu je do juče rastao, sve dok se ne uruši sam u sebe.
Znam da je ova analiza kao švajcarski sir, puna rupa i smrdi, ali kakva vremena – kakvi ljudi – takve i analize.
08.02.2013