BAŠ BAŠ
Eto ubijte me, al ja ne mogu shvatit neke ljude, hoću reć, osoblje u kafićima. Kolegica i ja odemo u kafić (crče automat u firmi) i sjednemo pristojno, ko ljudi, ništa ono 'alo osoblje' i te fore. Stol do nas dva šljakera i ona poslužuje najprije njih, jer su prije nas došli. Pita ona što će a jedan kaže da im donese veliko Karlovačko i dvije čaše. Ode ona, sve protokolarno, donese im bocu i dvije čaše i dođe do nas da primi narudžbu. Pita što ćemo a ja iz zajebancije kažem 'Duplu kavu s mlijekom i dvije šalice', a ona će na to ljutito 'Molim vas, nisam raspoložena!', i to onako, podvikujući.
Pa što onda ako ona nije raspoložena! Nisam ni ja, ali se uvijek mogu šalit.
Popijemo mi tu kavu s mlijekom, vratimo se u firmu i nastavimo radit. U međuvremenu došli kavoautomat eksperti, popravili mašinu i otišli.
Nije prošlo sat vremena, kakvi smo ovisnici, zateknemo se pred automatom ista kolegica i ja. Ja kavalirski kažem uz višesmisleni smješak 'Izvoli kolegice, posluži se 'aparatom'', a ona kaže 'Hvala, nisam raspoložena!'.
Vidim ja neka zarazna. Počelo se to širit, opće oneraspoloženje među ženama. Muškarci nekako opušteni a one sve namrgođene, kao da smo podijeljeni u neka dva nevidljiva tabora a one su prisiljene na to.
Dal' je nogomet majku mu!?
Kad' sam stigao kući s posla, čisto da ne naletim opet na minu, pitam s vrata dragu 'Jesi raspoložena?', šta ja znam, pričali su mi da neke žene imaju kolektivni PMS, pa se mislim, možda i moju to kači. Dobro, nisam na TO mislio, ali je ona TAKO shvatila. Ne bunim se, ispalo je super i drago mi je da se pojavljuje taj čudni, nepredvidivi, potvrdni odgovor na pitanje je li ona prava žena za mene.
Popili baš sad kavu...ona nasmijana pegla, ja tu nešto kao važno pišem za posao, isto nasmijan...i BAŠ smo raspoloženi.
E! A srijeda je...kakav divan preokret!
Pa što onda ako ona nije raspoložena! Nisam ni ja, ali se uvijek mogu šalit.
Popijemo mi tu kavu s mlijekom, vratimo se u firmu i nastavimo radit. U međuvremenu došli kavoautomat eksperti, popravili mašinu i otišli.
Nije prošlo sat vremena, kakvi smo ovisnici, zateknemo se pred automatom ista kolegica i ja. Ja kavalirski kažem uz višesmisleni smješak 'Izvoli kolegice, posluži se 'aparatom'', a ona kaže 'Hvala, nisam raspoložena!'.
Vidim ja neka zarazna. Počelo se to širit, opće oneraspoloženje među ženama. Muškarci nekako opušteni a one sve namrgođene, kao da smo podijeljeni u neka dva nevidljiva tabora a one su prisiljene na to.
Dal' je nogomet majku mu!?
Kad' sam stigao kući s posla, čisto da ne naletim opet na minu, pitam s vrata dragu 'Jesi raspoložena?', šta ja znam, pričali su mi da neke žene imaju kolektivni PMS, pa se mislim, možda i moju to kači. Dobro, nisam na TO mislio, ali je ona TAKO shvatila. Ne bunim se, ispalo je super i drago mi je da se pojavljuje taj čudni, nepredvidivi, potvrdni odgovor na pitanje je li ona prava žena za mene.
Popili baš sad kavu...ona nasmijana pegla, ja tu nešto kao važno pišem za posao, isto nasmijan...i BAŠ smo raspoloženi.
E! A srijeda je...kakav divan preokret!