AKO
Ako nekako postaneš
nejlepši deo
moga dana,
i ako iz stana ovoga
u kojem provodim
ostatak života
istisneš svu samoću,
i oteraš prazninu,
ako napuniš noću
slatkim mrakom
moje oči i ovu sobu,
ako počnem uz tebe
da dižem obrve
i osećam vedrinu,
ako u svakom jutru
uz zvono sata
i ti zazvoniš
na moja vrata,
i ako mi se od tebe
opet raspletu snovi
i počnem da se budim
usred ovih vrelina,
i ako usred dana
zatvaram oči
da bih samo
tebe zamišljao,
ako se svemu
uz tebe nadam
evo, kao sada
i ako opet
samo još jednom
krenem da padam
i ti me pridržiš
kao što si juče,
ako i tada budeš
opet smerna
i uz mene,
onda je ovo pred nama
vredno čekanja
i buduće uspomene.
I ako je sve
eto baš tako
i ako mi
na reč veruješ,
onda će nam biti
kao pero lako,
buduće spavanje
i buđenje svako,
pa i ako ne,
isto volim te.