ZBIRKA EUFEMIZAMA
U toj su šumi
mračni nam lugovi,
slojevi zaborava
i truloga blata.
Prastari su naši
nasleđeni dugovi,
nevraćni svi
do sudnjega sata.
Poslanici grimiza
ili oni crni,
ađutanti grlati
nebeskoga Prodavača,
rečju oni oštrijom
od detinjeg plača
misle da raspolažu,
kad' me lažu.
Podshmehom bez tuge
polagano raspada
u šarene duge
svetlost nekad' bela.
Saprani na kiši
talozi su laži,
kroz ceo moj vek
igrama beskrajnim.
Rukom što mi kuca
o zabravljena vrata
muk tihog izusta
prevrat obznanjuje.
Sva su deca ljubavi
od sestre i brata
svetom još što lutaju
i što ih zapanjuje.
Taj mig u vremenu
i luč koju nosim
sve rose očiju
i poneki smeh,
život sam po sebi
smrtni moj je greh.
I ovaj dan svoj
samo majci dugujem
a noći što pohodim
tek se deca boje,
niko drugi za mnom
neka ne tuguje
jer sa sobom nosim
samo što je moje.