Rehabitus
Crnokosino,
što od tebe
vjetar strahuje,
tamnopustnice,
kćeri Inkuba i Sukube,
kad' opet pokucaš
na moje kapije
nitko ti
neće otvoriti.
Jer,
otišao sam
na onu stranu
na kojoj ti
ne postojiš,
gdje spotičem samo
o tvoje okamine,
gdje su
Tamni i Tamnije.
Zato pripazi!
Kada se opet
domu vratim,
ponijeti ću
to oružje,
i saveznikom,
Zauvijekom,
smrsiti ti lasi
u sužanjeske konope,
pa tobom zavladati,
kao robinjom.
I sretna budi,
ako te,
volje dobre,
na život ostavim
smirenim sjećanjem.
3.10.2008.