LJUDI KAO GALEBOVI
Krenuo sam jutros na posao, nakon što sam psa prošetao
u izuzetno bljak vremenskim uvjetima. To je tek toliko da mi dan počne ljigavo.
Dođem do auta a ono na vjetrobranu govno od galeba!!!! Ooooogroooomnoooo! Psujem u sebi i 'more i galebove'. Majku mu i ptičurini ....ko da je akumulator progutala. Pa kud baš na moj auto. Sad mi je il' na pranje il' potrošit 20l tekućine za stakla i sve papirnate maramice u kući.
Ma .... dobro neka...'ajde, smirujem se, šta zna galeb šta je pristojnost. Njemu dođe i on ispusti.
Obrišem njegov minuli rad, palim auto i krenem. Ulice su puste jer radim klizno pa biram vrijeme kad' nije gužva. Laganica...radio...polako, ne žurim, sve klizi po planu. Guštiram kako ću popit kavicu dvije u kantini, izmjenit s kolegama (i kolegicama naravno) koju mudru ili duhovitu.... Kad....neš ti....namiguje mi žarulja za gorivo. Doooooobro de...JTM dat ti JM. Ne neću se nervirati, neću eksplodirati prizivam TBF i sve mudrosti samokontrole. Ništa sad, idemo odmah na OMV da to riješimo. Bolje prije nego kasnije!
Sve su točilice zauzete pa stanem iza jedne Mečke. Tek kad sam stao i ugasio motor, vidim tablice (ma mislim tuzemna je al' ko da nije). Nema vozača pa predpostavljam da plaća račun. Otvorim spremnik (da sve bude spremno) i izađem iz auta da protegnem noge i prikupim ključnu informaciju..a gorivo skuuuuuupoooooo. Da vam J i M i O i S i sve po spisku.. Neeeee neeeee....skuliiiirati se...opustiti...prihvatit.
Čekam....čekam....ali bukvalno 5 minuta. Pa dobro šta se događa, šta ovaj plaća u zlatnoj prašini pa mjere sad na vagicu. Idem ja unutra da vidim šta je ovo. Zatvorim spremnik, zaključam auto i....laganim skokićima.... Kad sam ušao unutra gomila ljudi pa se ja malo grlatije javno obratim, 'oprostite...čiji je ono srebrni Mercedes na dvojci???'. Svi malo zastanu u onome što su radili i kako su se kretali ili pomicali (k'o ovaj usrani MaxTV kad' šteka) i nastave dalje svojim naumima, samo vidim za šankom, na barskoj stolici, jednog koji se okreće cijelim tijelom ,ne vratom jer ga nema, i gleda u mene k'o da će mi utjerivat' dug. Pred njim neki štok i šalica kave, u ruci cigareta, nije šala ali ima nešto sopranovsko, cijeli taj gard je zajeban. Gleda i kaže 'moj....a što?' 'pa...ako bi ste bili ljubazni da pomjerite auto da mogu točit'?' 'idi na drugu....ima negde slobodno' bezobzirno mi odgovori dok je vraćao tijelo u početni položaj. 'znam gospodine....ali mjesto za točenje nije parking, ima i drugih ljudi pored vas koji bi...' krenem ja da širim bonton 'ma jebi se i ti i oni' prekine me....sasvim mirno, ali lagano, lagano povišenog tona.
Okrenem se i krenem prema izlazu...nisam ljut...uplašen sam. Ajmo ....rikverc....na četvorku...čekaj, toči, plati, odi dalje.
Do posla je još par minuta ugodne vožnjice. Klimica grije, muzikica 5.... živa se lagano spušta i intelektualno procesiranje pomaže da se spasi čast i ugled poljuljan bahatošću nasilnika.
JOŠ JEDAN GALEB KOJI VOZI MERCEDES
galebari galebare, balegari balegare....la,la,la
10.1.2008
Dođem do auta a ono na vjetrobranu govno od galeba!!!! Ooooogroooomnoooo! Psujem u sebi i 'more i galebove'. Majku mu i ptičurini ....ko da je akumulator progutala. Pa kud baš na moj auto. Sad mi je il' na pranje il' potrošit 20l tekućine za stakla i sve papirnate maramice u kući.
Ma .... dobro neka...'ajde, smirujem se, šta zna galeb šta je pristojnost. Njemu dođe i on ispusti.
Obrišem njegov minuli rad, palim auto i krenem. Ulice su puste jer radim klizno pa biram vrijeme kad' nije gužva. Laganica...radio...polako, ne žurim, sve klizi po planu. Guštiram kako ću popit kavicu dvije u kantini, izmjenit s kolegama (i kolegicama naravno) koju mudru ili duhovitu.... Kad....neš ti....namiguje mi žarulja za gorivo. Doooooobro de...JTM dat ti JM. Ne neću se nervirati, neću eksplodirati prizivam TBF i sve mudrosti samokontrole. Ništa sad, idemo odmah na OMV da to riješimo. Bolje prije nego kasnije!
Sve su točilice zauzete pa stanem iza jedne Mečke. Tek kad sam stao i ugasio motor, vidim tablice (ma mislim tuzemna je al' ko da nije). Nema vozača pa predpostavljam da plaća račun. Otvorim spremnik (da sve bude spremno) i izađem iz auta da protegnem noge i prikupim ključnu informaciju..a gorivo skuuuuuupoooooo. Da vam J i M i O i S i sve po spisku.. Neeeee neeeee....skuliiiirati se...opustiti...prihvatit.
Čekam....čekam....ali bukvalno 5 minuta. Pa dobro šta se događa, šta ovaj plaća u zlatnoj prašini pa mjere sad na vagicu. Idem ja unutra da vidim šta je ovo. Zatvorim spremnik, zaključam auto i....laganim skokićima.... Kad sam ušao unutra gomila ljudi pa se ja malo grlatije javno obratim, 'oprostite...čiji je ono srebrni Mercedes na dvojci???'. Svi malo zastanu u onome što su radili i kako su se kretali ili pomicali (k'o ovaj usrani MaxTV kad' šteka) i nastave dalje svojim naumima, samo vidim za šankom, na barskoj stolici, jednog koji se okreće cijelim tijelom ,ne vratom jer ga nema, i gleda u mene k'o da će mi utjerivat' dug. Pred njim neki štok i šalica kave, u ruci cigareta, nije šala ali ima nešto sopranovsko, cijeli taj gard je zajeban. Gleda i kaže 'moj....a što?' 'pa...ako bi ste bili ljubazni da pomjerite auto da mogu točit'?' 'idi na drugu....ima negde slobodno' bezobzirno mi odgovori dok je vraćao tijelo u početni položaj. 'znam gospodine....ali mjesto za točenje nije parking, ima i drugih ljudi pored vas koji bi...' krenem ja da širim bonton 'ma jebi se i ti i oni' prekine me....sasvim mirno, ali lagano, lagano povišenog tona.
Okrenem se i krenem prema izlazu...nisam ljut...uplašen sam. Ajmo ....rikverc....na četvorku...čekaj, toči, plati, odi dalje.
Do posla je još par minuta ugodne vožnjice. Klimica grije, muzikica 5.... živa se lagano spušta i intelektualno procesiranje pomaže da se spasi čast i ugled poljuljan bahatošću nasilnika.
JOŠ JEDAN GALEB KOJI VOZI MERCEDES
galebari galebare, balegari balegare....la,la,la
10.1.2008