Ne vjerujem
Znam da previremo,
u zanosu trenutka.
Iza stakla stvarnosti
naprslog isčekivanjem.
Na razumnoj udaljenosti
sjedi starac,
hrani golubove,
mislim.
Znam da izgaramo,
bez vatri,
sažeti,
prepušteni u hvalospjev.
Ali nema veze,
zaogrnuti smo,
šakama na lopaticama,
laktovima naprijed
prodiremo kroz vrijeme.
Znam i da nelagode
donose valove,
neki put bez vjetra.
Šteta je da to
povremeno prestaje.
Ne znam samo
kako danas izgledaju
ugažene snježne staze.
Pričaju mi da su bijele,
ali ne vjerujem,
vidjet ću kada na njih
opet zagazim.
23.9.2008