DRUGAČIJE LETO
Zrikavci vladaju
gustim zrakom.
Podamnom mokra
plahta stenje.
Leto kao
vrela bujica,
sa užarenim znakom,
uzmahano gnječi,
i ovaj dan koji se
po meni lepi,
pretvara se
u alkoholno vrenje
iz nekih gorkih voća.
Ako i postoje
misli sa smislom
one se tope
na vrućini,
i svi mi vidici
postaju slepi,
i sva mi se "da"
i sva moja "ne"
potiru,
kao treperenje.
Leta počinju
svojim izmacima,
i tako već
njih poslednjih
desetak.
I tek sada to vidim,
da me više ne raduje
nijedan petak,
subota.
More me ne zove.
Bojim ga se.
U njemu je moje srce
jednom skoro puklo.
Tuko je tuklo
sve dok se nisam
domogao obale.