ZAMISLI
Kada svi odu,
umru,
u sjećanjima,
otići ću i ja,
bespovratno,
i sanjati sa njima
o vedrom danu
u cvjetnim poljima.
Danas je bio
težak uzdah
i neko ispraćanje.
Bio je dan
i bila je noć
u kojoj nisam
usnio,
kap usana
u tvoja
pustio.
Taj je dan
umro,
bezizlazno,
i noć
u kojoj nisam
slutio
da me miluješ
snom a besano,
da se smiješ
blesavoj šali,
i glupoj budali
što je govori.
Umro je
komad mali
u meni,
a veći
od mene samog,
zamisli.
Ako se jednom sjetiš,
vrisni,
zarij prste
u jastuke,
stisni čvrsto
moje neprisustvo,
jer dan je umro,
komad mali,
poklonjen
budali, meni.
umru,
u sjećanjima,
otići ću i ja,
bespovratno,
i sanjati sa njima
o vedrom danu
u cvjetnim poljima.
Danas je bio
težak uzdah
i neko ispraćanje.
Bio je dan
i bila je noć
u kojoj nisam
usnio,
kap usana
u tvoja
pustio.
Taj je dan
umro,
bezizlazno,
i noć
u kojoj nisam
slutio
da me miluješ
snom a besano,
da se smiješ
blesavoj šali,
i glupoj budali
što je govori.
Umro je
komad mali
u meni,
a veći
od mene samog,
zamisli.
Ako se jednom sjetiš,
vrisni,
zarij prste
u jastuke,
stisni čvrsto
moje neprisustvo,
jer dan je umro,
komad mali,
poklonjen
budali, meni.