BIĆU JAKO STAR SUTRA
Spustim pogled.
Kažem: Volim te.
Lišće pod našim nogama
odlazi polako,
leprša kao da vreme diše.
Odlazi ovaj dan.
Okreneš se prema meni.
Rukom mi namestiš pramen,
i mirno kažeš: I ja tebe.
Šušti staza,
dok prolazi pod nama.
Plovimo na vetru,
u neko dolazeće sutra.
~ ~ ~
Digne se odjednom vihor.
Počne da nam lomi grane
i ja iznenada stanem!
A ti napraviš pokret rukom,
u neki neizrečeni pozdrav,
ćuteći zamakneš u veče,
nestaneš u noć,
bez reči, samo odeš.
~ ~ ~
Videćemo se možda sutra,
ako opet krene na vetar.
Sešću dotle na klupu nemoći,
u umornoj noći ćutati do jutra.
Biće mrak i proćiće poneko
kroz moj san, kao kroz zavičaj.
Probaću da te prepoznam,
s leđa, po hodu, i neću moći,
biću jako star sutra, i umoran.