NA OVOM MALOM KAMENU
Ujutro se budim ukočenog vrata,
težak kao zapuštena okućnica.
Sednem na krevet a on sedne na mene.
Duboko u dlanove zaronjenog lica
pokušavam da ustanem u novi dan.
Ostavljam i ovu nedelju za sobom,
svaku kao neku prekretnicu,
kao neko obećanje da ću od sutra
ne znam šta! Fantazija!
Odbijanjem da prihvatim,
uspavljujem se ponedeljkom,
tim hiljadu puta
prevarenim detetom!
¤
¤ ¤
Dnevnici, reklame,
holivudske reciklaže.
Pitam se gde je tu med,
u tom velikom svetu,
u tom iskonskom blatu?
U tom velikom svetu
male priče izgube smisao.
¤
¤ ¤
Ja nisam od tog kova
da nosim transparente,
ja bih vatre da podmećem
pod prolome oblaka
i pod zvezde.
Na ovom malom kamenu
punom slane vode.
Čije li su to suze?