BEOGRAD NOĆU
Jedini saputnik koga putujući ne uspevam da izbegnem, upravo piše ovu rečenicu. On je moj najveći neprijatelj, najžešći kritičar. Nikada me nije štedeo i pokvario je skoro sva moja putovanja osim onoga za Uskrs ove godine, ali je zato kroz ovo putovanje nadoknadio sve! Počeo je sa time da sam zbog njega platio veliku kaznu na autoputu, nestrpljivi kreten, ali to je sitnica u odnosu na to kako mi je zgužvao dušu i pored toga što sam se trudio da mi garderoba bude ispeglana i uredna. U Knezu nema Starki za njega, ne , on nije zadovoljan klasičnim, hoće one postavljene i to samo određene boje. Pa šta on misli, da je ovo Monako a on kralj. .. ili ne daj Bože princeza.
Taj gad mi je obio noge, obio mi je misli tražeći ono što on hoće, a unapred je znao da to ne postoji.
Čak mi ni sveža šetnja u 4 sata noću nije donela olakšanje i oslobodila me od njega, rovario mi je po mozgu do zore, ni one pogačice u Hleb&Kifle, BTW, ubedljivo najgore pogačice od lisnatog koje možete da pojedete u Beogradu, nisu ga zasitile. On možda jeste, ili to samo želi da bude, ali ja više nisam, .. dete ovog grada. Sad', dal' je problem u gradu il' u tome da ja više nisam dete, kako god okreneš, ali mostova je u tom gradu previše i svi vode na drugu stranu.
Bio sam te noći i na broju 15 ispod Česme u Skadarlijskoj. Tamo smo nekada davno pre, bojim se da i pomislim a ne daj Boše da napišem, koliko godina, bili društvo uz koje su svi zastajkivali jer se svirala uvek neka Azra, Idoli .. od onih stvari, Fafala si mi, Duda Duda, zakaj me ne zoveš i Devojko mala,...neki su čak tražili da stave i kintu a mi smo govorili neka nam kupe lepinju sa gulašem .. mada nam ni do toga nije bilo, nego ono, da vidimo kako je to kad si profesionalni muzičar u Skadarliji, pa ti "cimanje" gitare daje 'leba da jedeš, da li se od toga može živeti.
Baš pričam mojoj najboljoj drugarici, Ljilji, a ona kaže "Ma nama je samo bilo važno da budemo zajedno, sve drugo je onda bilo dobro".
Sada, kada bolje razmislim, ja sam hteo da odem, a ovaj drugi što bi sve da proba je hteo da ostanem. On bi sada da se vrati, a ja se prepuštam, nemam više svoj stav, kao da sam odustao od njega.
A sve sam to pisao ni ne znajući šta me tek čeka idućih dana i noći! Grejp u marketu u Čika Ljubinoj, nezamislive gorčine! Nego, da pitam kada smo već kod tog voća. Da li se on prvo oljušti? ... ili se jede kao jabuka, zažmuriš i zagrizeš pa kud puklo!?
Ali nismo mi još završili, vratiću se ja, brzo!