KO JOŠ DANAS MARI ZA NASLOVE
RAZMIŠLJAM OPET, ŠTA SVE TO JA IMAM
Mome žalovanju nad mrtvima
još jedan kraj je došao
i opet počinje vreme
oskudica i neimaštine.
U mom se životu
nije ništa promenilo,
smrti i prevare su
moje jedine baštine.
Imam završen početak
i ovo malo sredine
što juri prema kraju,
Tako mi se bar čini,
da avgusti prestignu
cvetanja u maju.
Imam i ovu blesavu nadu
koja se nikada nije probudila,
otvorila oči i konačno shvatila
da živi samo košmare i ludila.
Imam pločicu sa prezimenom
na poštanskom sandučetu
u koje godinama nije ušla lepa reč,
jer, ko još danas mari za naslove.
Imam tu terasu na koju ne izlazim
iako je sa predivnim pogledom,
jer na daljinu ne vidim,
a detalje gledam dvogledom.
Takav sam, sa greškom,
uvek sam bio naopak,
obdaren naravi teškom.
Imam odraslog sina
i nikada rođenu ćerku.
Imam mali komad
upetljane stare kose
kao tvrde kudelje,
smotane u tom čuperku
negde iza desnog uha
koji su srećom
zaobišle sve makaze.
Ima noćne more,
često,
a povremeno i po danu
vidim spodobe i nakaze
kako prolaze kroz mene
i zastajkuju.