NOĆI OD PRAHA
Otruj me
cvijete moj
kantariona.
Opojni mi polen
spusti
u nijema usta,
i ostani uz mene
dok nestajem.
Snio sam noćas,
kao i svake noći,
dok su mi oči
bile otvorene.
Hodao sam
mjesečarskim hodom
po pustim sobama
prepunim tvog praha.
Jutros sam opet
ostao bez daha,
jer mi korijen
suši, ne klija,
jer mi oku ništa
ne prija do tebe.
Vrati se,
otruj me
cvijete moj
kantariona,
da još jednu
noć takvu
ne dočekam,
i ostani
uz mene,
neumorno,
kroz sve mi
noći u prah
preostale.
Sapet se predajem,
priznajem,
ti si prava,
samo je tvoj
rasuti poljubac
umu mom zaludnom
gospina trava.
cvijete moj
kantariona.
Opojni mi polen
spusti
u nijema usta,
i ostani uz mene
dok nestajem.
Snio sam noćas,
kao i svake noći,
dok su mi oči
bile otvorene.
Hodao sam
mjesečarskim hodom
po pustim sobama
prepunim tvog praha.
Jutros sam opet
ostao bez daha,
jer mi korijen
suši, ne klija,
jer mi oku ništa
ne prija do tebe.
Vrati se,
otruj me
cvijete moj
kantariona,
da još jednu
noć takvu
ne dočekam,
i ostani
uz mene,
neumorno,
kroz sve mi
noći u prah
preostale.
Sapet se predajem,
priznajem,
ti si prava,
samo je tvoj
rasuti poljubac
umu mom zaludnom
gospina trava.