S MOJIM SLOVOM
Jutros sam,
drhtavih ruku,
kao kakav starac,
pio kavu, pušio.
Jutros sam,
kroz istu muku,
tražio pravac,
gradio pa rušio.
Na put se spremam,
povratak neki,
u vatrene staze,
stare, zaboravljene.
Izustit' glasno,
snage nemam,
i kažem
kroz šapat meki,
ne dam se
da me gazi,
riječ sumnje,
nevoljene.
Tamo gdje idem
postoji ulica,
i prozor jedan,
u koji gledah
nekada davno.
Tamo je drvored
mirisnih lipa,
na drvetu rana
s mojim slovom.
Tamo me čekaju
starih slika riječi,
i mirisi glasova,
i toplih pločnika zvuci,
i ruka jedna,
prijatelj stari
mojoj ruci.
drhtavih ruku,
kao kakav starac,
pio kavu, pušio.
Jutros sam,
kroz istu muku,
tražio pravac,
gradio pa rušio.
Na put se spremam,
povratak neki,
u vatrene staze,
stare, zaboravljene.
Izustit' glasno,
snage nemam,
i kažem
kroz šapat meki,
ne dam se
da me gazi,
riječ sumnje,
nevoljene.
Tamo gdje idem
postoji ulica,
i prozor jedan,
u koji gledah
nekada davno.
Tamo je drvored
mirisnih lipa,
na drvetu rana
s mojim slovom.
Tamo me čekaju
starih slika riječi,
i mirisi glasova,
i toplih pločnika zvuci,
i ruka jedna,
prijatelj stari
mojoj ruci.