SITUIRANI
Nismo imali ništa,
samo drveni čiviluk,
loptice aluminijske folije
sa surogata čokolade,
jednu Politiku,
jedan Bazar
i jednu Praktičnu Ženu,
u držaču za novine
od fazonirane
šper ploče.
I furnirani sto
art deko,
sa posudom punom
plastičnog voća
i daščani sanduk
kamenog uglja
u ćošku
kraj kaljeve peći.
Ništa nismo imali,
može se slobodno reći,
samo kartonski kofer
na ormanu od kuvane smreke
sakrivene pod orahovinom,
spreman za put
na koji nikada
nećemo poći.
Ništa, ništa nismo imali
sem osmeha,
sem obećavajućeg sutra,
sem doručaka popare
i šolje čaja
slatkog šerbeta.
A sutra... sutra smo izgubili.
Kakva šteta.
Nakon sparne letnje noći,
jednog julskog jutra,
kada smo postali situirani
i dobili sve što smo hteli.
Ostali su samo
jastuci za nama,
vlažni,
zgužvani i vreli.