Nošen Levantom
Pustila si me da uđem k tebi. U tvojim je sobama sve mirisno, i oku i dodiru, prožeto nekim tihim tragovima. Sve sliči snu bez zvukova za koje sam svjestan da postoje ali ih ne čujem. Boje se preljevaju u tonove i nijanse koje nikada prije nisam vidio. Čudno mi je to što ukraj oka vidim neke slike na zidovima, a kada usmjerim pogled ravno na njih, one nestaju, kao da izmiču iz moga fokusa i skakutavo bježe po zidovima, po nekoj svijetloplavkastoj podlozi.
U kutu tvoje snenice je stari ormar sa rezbarenom krunom. Njegova vrata ne škripe i njihovo otvarajne otkriva uredno složene šarene haljine. Sa strane su police sa naslaganim donjim rubljem, podjeljenim u skupine bijelog, crnog i onog išaranog veselim proljetnim bojama. Iz toga vidim da se oblačiš tako da je drugima vidljivi dio uvijek radostan, a onaj skriveni, koji osjetiš odmah ujutro pri buđenju, ostaje zatajen u boji donjeg rublja, Jedan dan, čistoća bijeline smirene duše, drugi dan je možda dan Crne Kraljice, a neki treći, jednostavno, dan razigrane djevojčice kakvom se uvijek želiš pokazati drugima.
Pokušavam, ali nikako ti ne mogu vidjeti lice, ono je uvijek nevidljivo mojim očima. Sve oko tebe govori da je to lice nasmiješeno i kada spava, i kada si tužna ili ljuta, bilo kada i bilo gdje, na njemu je osmjeh koji stvara bore u kutu oka i čini i tvoje oči nasmješenima.
Osjetim nemoć u nogama i treperenje stijenke trbuha, izgubim tlo i okrenem se i koraknem ka otvorenom prozoru mičući šarene zavjese da se rukama mogu osloniti na doljnji njegov rub i udahnuti zraka koji mi nedostaje. Naginjem se van, previše, i padam, ne na cestu već u more, ni prehladno ni pretoplo, samo lagano uzburkano.
Puše Levanat. Odavno nije.
08.08.2008.
U kutu tvoje snenice je stari ormar sa rezbarenom krunom. Njegova vrata ne škripe i njihovo otvarajne otkriva uredno složene šarene haljine. Sa strane su police sa naslaganim donjim rubljem, podjeljenim u skupine bijelog, crnog i onog išaranog veselim proljetnim bojama. Iz toga vidim da se oblačiš tako da je drugima vidljivi dio uvijek radostan, a onaj skriveni, koji osjetiš odmah ujutro pri buđenju, ostaje zatajen u boji donjeg rublja, Jedan dan, čistoća bijeline smirene duše, drugi dan je možda dan Crne Kraljice, a neki treći, jednostavno, dan razigrane djevojčice kakvom se uvijek želiš pokazati drugima.
Pokušavam, ali nikako ti ne mogu vidjeti lice, ono je uvijek nevidljivo mojim očima. Sve oko tebe govori da je to lice nasmiješeno i kada spava, i kada si tužna ili ljuta, bilo kada i bilo gdje, na njemu je osmjeh koji stvara bore u kutu oka i čini i tvoje oči nasmješenima.
Osjetim nemoć u nogama i treperenje stijenke trbuha, izgubim tlo i okrenem se i koraknem ka otvorenom prozoru mičući šarene zavjese da se rukama mogu osloniti na doljnji njegov rub i udahnuti zraka koji mi nedostaje. Naginjem se van, previše, i padam, ne na cestu već u more, ni prehladno ni pretoplo, samo lagano uzburkano.
Puše Levanat. Odavno nije.
08.08.2008.