NESLANA LJUTINA
Sveznajući o mudrače,
javljaš mi se o smiraju,
jer me misli malo tlače,
i suze me diraju.
Pričaš mi o spokoju,
o gluhoći punoj zvuka,
emocijskom pokolju,
o življenju bez po muka.
Tvoje su sve mudrosti
meni sasvim strane,
ne razumjem te poruke,
gledam s druge strane.
A ti kao da ne čuješ,
nego jednim srcem,
koje tebi samo
u grudima tuče.
Ne treba mi utjeha,
niti kraj u muci,
odgovor ja samo tražim,
ruku mojoj ruci.
Tvoja su mi jela,
neslane ljutine,
bezbojna u zdravosti,
bez slatkosti te siline.
Ne treba mi recept,
niti kraj te muke,
odgovore samo tražim,
obraze za ruke.
Tako mi i treba glupom
kad se znanjem predah tebi,
filozofu interventnom!
Odoh dalje, ti se ....!
javljaš mi se o smiraju,
jer me misli malo tlače,
i suze me diraju.
Pričaš mi o spokoju,
o gluhoći punoj zvuka,
emocijskom pokolju,
o življenju bez po muka.
Tvoje su sve mudrosti
meni sasvim strane,
ne razumjem te poruke,
gledam s druge strane.
A ti kao da ne čuješ,
nego jednim srcem,
koje tebi samo
u grudima tuče.
Ne treba mi utjeha,
niti kraj u muci,
odgovor ja samo tražim,
ruku mojoj ruci.
Tvoja su mi jela,
neslane ljutine,
bezbojna u zdravosti,
bez slatkosti te siline.
Ne treba mi recept,
niti kraj te muke,
odgovore samo tražim,
obraze za ruke.
Tako mi i treba glupom
kad se znanjem predah tebi,
filozofu interventnom!
Odoh dalje, ti se ....!