NAJVEĆA KAZNA
Od svega onog
što sam ti prećutao,
sakrivanih tajni
i greha bez namera,
od svih zabluda
u koje sam zalutao,
tvoja mi reč
ipak ne zamera.
Kakvo to srce
kuca u tebi,
kakvom toplinom
duša tvoja diše,
da oprostiš mi,
što niko ne bi,
i ljubiš me
kad' niko ne bi više.
Pera mi se u ruci
pokret stidi
slova pisanih
dalje od tvog pogleda
na obrazu mi
poljubac tvoj bridi,
tvoj oproštaj
kao kazna najveća.
Ovo je pesma pisana bez razloga jer "najveću kaznu" nisam doživeo od malih nogu kada mi je opraštala majka.