IZA TIH VRATA
Negdje daleko,
možda sada,
prolaziš stazom,
kojom trnje bode
meka ti stopala.
Ne znam jer nema
obrisa tvog stasa,
ne čujem ti oči,
i glas ti ne vidim.
Sjetim se samo,
tiho, povremeno,
čitanja s dlana
usnama.
Kasno je
i umorom svladan,
uz otvorene prozore,
namirišem vjetar
noćnog zatišja.
Sjetim se samo,
tiho, povremeno,
i kažem 'molim'
u snu.
Za sva obećanja,
oteta, iznuđena,
ili olako data,
budim se sretan,
jer sva su
iza tih vrata,
noćnih privida.
and a little bit of Louis Prima
možda sada,
prolaziš stazom,
kojom trnje bode
meka ti stopala.
Ne znam jer nema
obrisa tvog stasa,
ne čujem ti oči,
i glas ti ne vidim.
Sjetim se samo,
tiho, povremeno,
čitanja s dlana
usnama.
Kasno je
i umorom svladan,
uz otvorene prozore,
namirišem vjetar
noćnog zatišja.
Sjetim se samo,
tiho, povremeno,
i kažem 'molim'
u snu.
Za sva obećanja,
oteta, iznuđena,
ili olako data,
budim se sretan,
jer sva su
iza tih vrata,
noćnih privida.
and a little bit of Louis Prima