TOM SMRĆU POTPUNO IZNENAĐEN
A sada,
kad' je Juli,
kada su voća
već prezrela
i koža mi se
guli kao zmiji,
hladnih prstiju
koje nemam,
zapisujem se
u belinu.
Moje su ruke
na kolenima,
i čelo mi je
međ' njima,
u tvoja nedra
usne spremam,
k'o što bih
tajne u mislima.
A misli su mi
u pregibima
dok šapućem
reči sve luđe
jer lopov,
svojih više nemam,
pa su mi
slađe tuđe.
Svaki moj osmeh
i čelo vedro,
i sve te reči
koje sam krao,
da spustim obraz
na tvoje bedro
pokuš'o sam,
i mrtav pao.
A sada,
kada je Juli,
i ritam Maja
kao poljubaca
već odavno se
sav sprao,
kalendar se
opet žuri
ka budućim
sećanjima.
* * *
Tvoj me je
zanosni osmeh
jednom davno
opojno zvao
u korake duge
kao ostatke
naših života.
Odjednom,
a da nisam to ni znao,
potrčao sam ka tebi
i na mestu mrtav pao.
* * *
Tako je Lipanj
umro u Julu,
a ja sam bio
u tvome krilu
kao u šestom čulu,
tom smrću
potpuno iznenađen!