JER SMO BILI SLABI
Ja slavim muku
koraka pop tebi,
u gustoj tišini
borova i soli.
Pružam ruku,
grudva boli,
jer sam ludak,
frik i čudak,
i od svega toga
nisam ništa
ipak.
A ti i dalje topla
kao letnja stena
u Sunce nad sobom
čvrsto zaljubljena,
beliš se
i u modro toneš.
***
U trenutku kraja
što ka zori grabi,
kao sama noć
pred dolazak jutra,
nestali smo,
jer smo bili slabi,
jer smo bili slabi.