ŠTA JA U STVARI ŽELIM
Mogu da zažmurim,
sklopim oči
i u tami kapka
zamislim tvoju kosu
kojom sakrivaš lice.
I nemirne tvoje ruke,
i dugačke ti prste,
i kratke rečenice
pune pauza za uzdah,
Mogu tako satima,
da očima šaram iznutra,
i putujem po tebi
po nekiliko puta.
Mogu budan da te sanjam,
što evo baš sada radim,
dok ti ove redove pišem,
i da slušam tvoje reči
zaveden u slatki ćošak usne.
Mogu da te dodirnem čak,
samo ako zažmurim jako
i napravim dovoljan mrak!
Ti, od koje mi se reči guše,
tobom mogu da lutam satima
milujući tvoje misli
dok redove ove čitaš,
zaranjajući u visine tvoje duše.
Ali neću to da činim.
Jer ja to ne želim.
Svu lepotu i muku
ove stvarnosti hoću.
Hoću u mojoj ruci
tvoju ruku, i sve hoću
sa tobom da delim.