Ni fijuk
Želio sam biti,
ne znam...,
pripovjedač valjda.
Krhotini misli
isklesati slova.
Čini mi se sada
k'o samotna bova
granica do koje
ne mognem doprijeti.
Prepun nekog čudnog
strahopoštovanja,
zamahujem.
U prazno mi malj.
Ni fijuk zrakom
nemam.
Podsmjehom što priječi
da kamen zazveči,
ne isklesah nikad'
statuu od riječi.