Tat
Jutros sam, u osvit dana,
tražio ti odsjaj zadnji,
plavetnilom zore lučne
tragale mi oči mučne.
Uzburkano modro more
reklo je da Medvjed mali
nema tako jakog sjaja,
da iz njega mrak se vali.
A moru ja ne vjerujem,
jer je ono lažljiv stvor,
pa ću noćas vedrim nebom
vrijebati na njegov dvor.
Zaskočit ću tog kovača
što po mraku zvijezde kuje,
da ukradem zvijezdu moju,
ili neku, bilo koju.