SUNOVRAT
Na izvoru, gdje se rijeka rađa iskonskim početkom, napijam se žedan njezine bistrine. Krećem nizvodno, bos i podignutih nogavica,
gazeći i hvatajući nožnim prstima kamenčiće u svježim rukavcima.
Poskakujem veselo, ohrabren sigurnom plićinom koja mi miluje noge i kvasi hlače. Ta voda je tako ugodna. Priziva me k sebi. Skupljenim dlanovima prikupljam čisti užitak i bacam ga sebi u lice, vrat...već pokvašeni ovratnik. Zamahujem rukama i uz vesele povike zahvaćam sitne perle i bacam ih u zrak okom loveći prelamanje boje u kratkovječnim dugama.
Gazim nizvodno, hrabro, hrabro upirući nogama kroz otpor koji mi dopire do struka. Ništa mi ta voda ne donosi osim čistog blaženog užitka.
Predamnom su lagani brzaci iz kojih vire meki izdanci zaobljenih stijena. Penjem se i skačem sa njih, vrištim od sreće. Bacam se na leđa i noge, na glavu i trbuh napredujući nizvodno u dublju vodu viših stijena.
Nemarom obogaćen, naivnom sigurnošću i ludom hrabrošću tijelo prepuštam bujicama.
Učini mi se, struja je lice povrijeđene prijateljice. Njiše me i nosi u laganim poskocima a srce udara drugim ritmom. Nailazim na male ponore u koje na tren potonem ali se brzo izvijem do površine da udahnem. I svakim novim izronom, dok u grču ispružanja lovim taj dragocjeni sadržaj iznad vode, u ušima čujemo šum, najprije tih, a potom sve oglušniji.
Vidim u poludnevnoj daljini milimetarski zazor u kojem voda nestaje raspršenih kapi obrušena golemim sunovratom. Ja vičem i dozivam te, nemoj, nemoj molim te..... Sklapam oči i prepuštam se tvom zaboravu.
gazeći i hvatajući nožnim prstima kamenčiće u svježim rukavcima.
Poskakujem veselo, ohrabren sigurnom plićinom koja mi miluje noge i kvasi hlače. Ta voda je tako ugodna. Priziva me k sebi. Skupljenim dlanovima prikupljam čisti užitak i bacam ga sebi u lice, vrat...već pokvašeni ovratnik. Zamahujem rukama i uz vesele povike zahvaćam sitne perle i bacam ih u zrak okom loveći prelamanje boje u kratkovječnim dugama.
Gazim nizvodno, hrabro, hrabro upirući nogama kroz otpor koji mi dopire do struka. Ništa mi ta voda ne donosi osim čistog blaženog užitka.
Predamnom su lagani brzaci iz kojih vire meki izdanci zaobljenih stijena. Penjem se i skačem sa njih, vrištim od sreće. Bacam se na leđa i noge, na glavu i trbuh napredujući nizvodno u dublju vodu viših stijena.
Nemarom obogaćen, naivnom sigurnošću i ludom hrabrošću tijelo prepuštam bujicama.
Učini mi se, struja je lice povrijeđene prijateljice. Njiše me i nosi u laganim poskocima a srce udara drugim ritmom. Nailazim na male ponore u koje na tren potonem ali se brzo izvijem do površine da udahnem. I svakim novim izronom, dok u grču ispružanja lovim taj dragocjeni sadržaj iznad vode, u ušima čujemo šum, najprije tih, a potom sve oglušniji.
Vidim u poludnevnoj daljini milimetarski zazor u kojem voda nestaje raspršenih kapi obrušena golemim sunovratom. Ja vičem i dozivam te, nemoj, nemoj molim te..... Sklapam oči i prepuštam se tvom zaboravu.