NEDOPISANI GRAD U SUFIKSU
Volim sve što je u vezi sa tobom,
a ne znam ništa o tebi.
Volim to što se igraš sivim i zelenim pikulama,
to što si nasmijana uvjek, i kada plačeš.
Volim tvoju hrabrost odlaženja,
tvoju srčanost prihvataja
i nesuzdržano koračanje u sutra.
Volim sve ono što se bojim da sam odavno izgubio u sebi.
Volim što te grickanje ribica ne smeta.
Volim što uživaš sjedeći u prohladnom jutru
i razgovaraš sa hladnjakom, to što se lako
opraštaš od pročitanih knjiga i što
ti ne trebaju police na kojima ćeš ih taložiti.
I zato što si prihvatila glupi scenarij
i loše podijeljene uloge u njemu, i zato te volim.
Volim sve ono što sam izmislio o tebi
i sve ono što sam prikrio o sebi.
I to što te ne smeta sivilo jutra velegrada
ako je prognozirano sunčano vrijeme
u jednom drugom gradu nedopisanom kao sufiks
tvoga virtualnog nadimka.
I to što na oronule fasade gledaš
kao na visoke stijene uz more.
Volim i to što je u tom prostoru
tako malo mjesta za manevar,
to što je stan tako simpatično mali
i mi nemamo namještaja.
I to što nam je jogi na podu
i još uvjek nisam siguran koja ti je strana
draža na njemu. I to što noću
ne možeš čitati ako ja spavam,
i ne možeš spavati ako ja ne spavam.
I to što mi ne daš spavati volim!
I to što postoji banalni stih
koji bih sada mogao napisati
ali neću jer ti znaš koji je.
a ne znam ništa o tebi.
Volim to što se igraš sivim i zelenim pikulama,
to što si nasmijana uvjek, i kada plačeš.
Volim tvoju hrabrost odlaženja,
tvoju srčanost prihvataja
i nesuzdržano koračanje u sutra.
Volim sve ono što se bojim da sam odavno izgubio u sebi.
Volim što te grickanje ribica ne smeta.
Volim što uživaš sjedeći u prohladnom jutru
i razgovaraš sa hladnjakom, to što se lako
opraštaš od pročitanih knjiga i što
ti ne trebaju police na kojima ćeš ih taložiti.
I zato što si prihvatila glupi scenarij
i loše podijeljene uloge u njemu, i zato te volim.
Volim sve ono što sam izmislio o tebi
i sve ono što sam prikrio o sebi.
I to što te ne smeta sivilo jutra velegrada
ako je prognozirano sunčano vrijeme
u jednom drugom gradu nedopisanom kao sufiks
tvoga virtualnog nadimka.
I to što na oronule fasade gledaš
kao na visoke stijene uz more.
Volim i to što je u tom prostoru
tako malo mjesta za manevar,
to što je stan tako simpatično mali
i mi nemamo namještaja.
I to što nam je jogi na podu
i još uvjek nisam siguran koja ti je strana
draža na njemu. I to što noću
ne možeš čitati ako ja spavam,
i ne možeš spavati ako ja ne spavam.
I to što mi ne daš spavati volim!
I to što postoji banalni stih
koji bih sada mogao napisati
ali neću jer ti znaš koji je.