ŠTA SVE JA IMAMA ZA TEBE
Dani su mi ispunjeni
neuspešnim pokušajima
da ih napunim tobom.
Znam ludice, sve,
ali izbegavam
da tako na nas gledam,
racionalno, kao odrasla osoba.
Pa kakva bi to onda
fascinacija bila,
kakva zaljubljenost,
gde bi joj bila krila
kada bih joj dodao
razređivač razuma.
Znam, znam, znam,
moraćemo jednom,
ali nemoj sada
da pričamo o tome.
Tek kada za to dođe vreme
ja ću ti već biti
najbolji prijatelj
i preći ćemo zajedno
na drugu obalu,
pa na sledeću,
i svi će ti mostovi
i sve će te reke i obale
biti odjednom naši,
samo tvoji i moji,
ali posle, posle.
Pusti me sada
da te gledam u oči
i budem bezumno gramziv
crtajući srce
na zamagljenom staklu.
Pusti me sada
u paklu moga
neostvarenog htenja
da te volim ovakvu
slatkorečivo,
bezobrazno.
Ne znam šta očekuješ,
ali znam
šta sve za tebe imam:
Ja imam jedno srce
dečaka sa asfalta
i mudri pogled
morske dubine
koji sam naučio
dok me ovde nije bilo.
Imam raznorazne osobine,
imam gordost
poraženog maratonca
i još nekoliko
pažljivo spremljenih
eksplozivnih sprintova,
veštinu prikradanja lovca,
imam nešto malo izvinjenja
i nešto malo više godina,
puno prećutanih rečenica
i neizbrbljanih šala
spremljenih za tebe.
Svašta imam
što se ne može uviti
u beli papir iz samoposluge,
i strpljenje imam,
kao stopirani kadar,
i refrene koji oduzimaju dah,
pa odjavne špice pred spavanje
i noćne poljupce na mah,
sa ili bez golicanja...
ah ah ah moja jedina
svašta za tebe ja još imama,
paloma maramice s mirisom mente,
pudinge od čokolade
sa sirupom od maline
i čajeve iz kesice,
to je ono što se može
zaviti u beli papir
iz samoposluge,
ili praznu foliju od čokolade,
i jednu srećku imam
što se grebe,
kao i džemove i marmelade,
ma čitav jedan vagon
slatkiša u poljupcima imam,
samo za tebe.
A ti,
ako sve to nećeš,
onda si stvaaaaarno
jedno Obično
Razmaženo Derište!